U nedjelju, 29. svibnja 2022., održana je u hotelu «Hilton Garden Inn» u Spreitenbachu tribina o «Liku i djelu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana prilikom 100. obljetnice njegova rođenja». Na ovaj nesvakodnevni događaj pozvali su Generalni konzulat Republike Hrvatske u Zürichu i Hrvatsko-švicarski gospodarski klub. Sugovornici bili su bivši diplomat i neovisni analitičar, dr. Darko Bekić, teolog i publicist, Tihomir Nuić, te predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u Švicarskoj od 1991. – 1994., Alan Šavar; raspravu je vodio Damir Petkov, predsjednik Hrvatsko-švicarskog gospodarskog kluba. U ime organizatora sve nazočne je pozdravila Monika Vitez te je minutom šutnje odana počast svima, koji su položili svoj život za slobodu Hrvatske.
Publici se u ime organizatora obratio Generalni konzul Republike Hrvatske u Zürichu, Slobodan Mikac, a potom i veleposlanica Republike Hrvatske u Bernu, dr. Andrea Bekić, pozdravivši ovu inicijativu i zaželevši ovom skupu puno uspjeha. Putem video zapisa auditoriju se iz Osijeka obratio Anto Đapić, koji je u svojstvu bivšeg saborskog zastupnika i predsjednika Hrvatske stranke prava (HSP) dao svoju ocjenu o djelu dr. Tuđmana, proglasivši ga «najvećim hrvatskim državnikom u povijesti».
Nakon toga je Petkov otvorio raspravu. Na njegovo pitanje zašto je dr. Tuđman 1961. napustio Jugoslavensku narodnu armiju (JNA) te se postupno počeo udaljivati od Saveza komunista Hrvatske, iz kojeg je 1967. izbačen radi davanja javne potpore «Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika», dr. Bekić je odgovorio: «Dr. Tuđman je kao mlad čovjek zbog ubojstva svoga otca i pomajke 1946. u Hrvatskom zagorju doživio duboku traumu; naime, prema službenoj verziji ubili su ih najvjerojatnije ustaški križari, no dr. Tuđman je znao da je to izmišljotina.»
Na pitanje je li dr. Tuđman bio svjestan činjenice da bi Haaški tribunal jednog dana mogao zatražiti i njegovo izručenje, dr. Bekić je naglasio da je on možda bio jedan od prvih, koji ga je na tu mogućnost upozorio, ali je dr. Tuđman i prema toj temi nastupio na isti način kao što je to ranije učinio prema drugim izazovima i prijetnjama. Petkov se osvrnuo i na osuđene bivše suradnike Udbe, Zdravka Mustača i Josipa Perkovića, za koje je odvjetnik Ante Nobilo od Predsjednika Republike Hrvatske, Zorana Milanovića, zatražio pomilovanje, upitavši dr. Bekića kako bi dr. Tuđman na to reagirao. Dr. Bekić je odgovorio da smatra pogrešnim što se njih dvojica nisu javno ispričali i pokajali, potcrtavši pritom da ih dr. Tuđman nije izravno smijenio, nego da su oni zapravo kolateralne žrtve u obračunu sa Stjepanom Mesićem i Jožom Manolićem unutar HDZ-a.
Prema pričanju Tihomira Nuića, dr. Tuđman je koncem 80-ih godina prošlog stoljeća na poziv Hrvatske kulturne zajednice boravio u Švicarskoj, održući dva predavanja upravo u Spreitenbachu i u Bernu. Premda se namjeravalo dr. Tuđmana prikazati švicarskoj javnosti kao političkog disidenta, on je to odbio. Dapače, on se tom prilikom više želio istaknuti kao povjesničar i pisac, a svakako manje kao budući vođa jedne političke stranke, premda je hrvatska publika upravo to od njega očekivala s obzirom da je u bivšoj državi već započela tzv. Antibirokratska revolucija, na čijem je čelu stajao šef srpskih komunista, Slobodan Milošević.
Na pitanje je li dr. Tuđman za vrijeme svoga predsjedničkog mandata imao uvjete da bude demokratičan u svakom pogledu i bi li, primjerice, liberal Vlado Gotovac, koji je na neku ruku bio oličenje demokratskog poličara, bio bolji Predsjednik Republike Hrvatske, Nuić je odgovorio: «Jedan čovjek, koji nije odgojen u demokraciji, ne može razumijeti što je demokracija. Dr. Tuđmanu je uspjelo podići Hrvatsku vojsku što Gotovcu najvjerojatnije ne bi. Osim toga, demokracija nije preduvjet za uspostavljanje države. Dr. Tuđman je udario temelje hrvatske države, koja postoji i danas. To je ono, što je ostalo od njega i po tome će ostati zapamćen u hrvatskoj povijesti.»
Alan Šavar je rekao da je dr. Tuđmana prvi puta sreo na već gore spomenutom predavanju u Bernu u sklopu Hrvatske kulturne zajednice. Budući je već kao mladić bio antijugoslavenski nastrojen, brzo se uključio u stranku dr. Tuđmana, u HDZ, kojem je od 1991. – 1994. stajao na čelu u Švicarskoj. Na pitanje je li on tada znao da je dr. Tuđman bio okružen jednim dijelom bivših članova Saveza komunista i suradnika Udbe, Šavar je odgovorio: «U početku nisam htio vjerovati da je tako nešto moguće. Mislim da je masovno učlanjenje bivših komunista u HDZ krenulo tek negdje 1993. i 1994.» Petkov je od Šavara nadalje želio znati bi li on naknadno, dakle u znanju što će kasnije sve uslijediti, dao ponovno ostavku na mjesto predsjednika švicarskog HDZ-a; na to je Šavar bez oklijevanja odgovorio sa «da».
Prije nego što je publika postavljala pitanja, Petkov je pozvao Jozu Dalića, danas predstavnika Hrvata u Švicarskoj i Zapadnoj Europi pri Vladi Republike Hrvatske, koji je za vrijeme Domovinskog rata bio dragovoljac, odnosno branitelj. Na pitanje jesu li branitelji uglavnom imali povjerenje u dr. Tuđmana ili su u pogledu nekih točaka bili kritični prema njemu, Dalić je odgovorio da je dr. Tuđman bio nedvojbeno autoritet među njima, kojeg se poštivalo i radi kojeg je nemali dio njih svojedobno ušao u HDZ.
Iz publike su potom uslijedila razna pitanja, ali i komentari, na osnovu čega se dalo zaključiti da je tema o liku i djelu dr. Franje Tuđmana bila itekako zanimljiva – stoga ne čudi što je cijela rasprava završila tek nakon dva i pol sata. Cijelu tribinu snimio je Ivan Ivić, osnivač i urednik portala hrvati.ch.
Evo poveznice: https://www.hrvati.ch/2022/06/02/u-spreitenbachu-odrzana-tribina-o-liku-i-djelu-prvog-hrvatskog-predsjednika-dr-franje-tudmana/
Tekst: Damir Petkov / Foto: Daniel Gašić
